Odgovor na Pitanje #1 i Pitanje #2

Duhovni učitelji i samospoznate duše kažu da je bilo koji način mantranja dobar. Tako da je u redu mantrati i dok hodamo, i vozimo, i gmižemo i puzimo 😊. Ako netko u tim situacijama napusti tijelo, ide u duhovni svijet.

Primjerice, kad netko dođe na kraj svoga života prirodnim putem, obično leži u krevetu, a tijelo je postalo staro i beskorisno i nema snage; onda najbolje što može učiniti jest da mantra dok leži. Ako u tom stanju napusti tijelo, dok mantra Maha Mantru, dostići će duhovno prebivalište i više se nikad neće vratiti ovdje u materijalni svijet.

Međutim, dok je tijelo snažno a um još uvijek bistar, mantranje za vrijeme ležanja, vožnje, hodanja ili nekih drugih situacija, nije najbolja razina mantranja, ali bolje išta nego ništa. Ponekad se um osjeća previše „izbombardiran“ duhovnom energijom i nije mu lako predati se, ili imamo neku hitnu, neodložnu dužnost za obaviti, i tada je u redu mantrati na taj način.

No, oni koji kušaju plodove mantra meditacije žele potpuno uroniti u dubinu čiste svijesti i stoga sjednu uspravno na prostirku koja nije ni previše visoka ni previše niska, smire svoj um, um stave u mantru, mantru stave u um i meditiraju na božanstvo koje vlada mantrom. U tom savršenom stanju svijesti, u društvu svog obožavanog božanstva, kušaju nektar toga druženja. Na taj način, iako je njihovo tijelo još uvijek tu, njihovi su umovi i duše u duhovnom svijetu gdje sudjeluju u zabavama Gospodina.

Stoga, uvijek treba težiti k mantranju u vrlini.